Probiotici i prebiotici.

Što je to zapravo?

Postoje različiti načini unosa aktivnih bakterijskih kultura u obliku probiotika. Mogu se nalaziti u hrani, dodacima prehrani ili čak lijekovima. To su bakterijske kulture koje su prirodno dio crijevne flore. Probiotike treba razlikovati od prebiotika koji služe kao hrana aktivnim bakterijskim kulturama u crijevima.

Što su probiotici?

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), probiotici su živi mikroorganizmi koji, kada se uzimaju u dovoljnim količinama, pružaju zdravstvene dobrobiti tijelu.

Što su prebiotici?

Prebiotici su tvari koje služe kao hrana bakterijama koje žive u crijevima i na taj način mogu pridonijeti netaknutoj crijevnoj flori. Prebiotičke tvari sadržane su gotovo isključivo u biljnoj hrani i obično dolaze iz skupine vlakana.

Zanimljive činjenice o jednosojnim i višesojnim probioticima

Različite bakterijske kulture za biološku raznolikost

Najčešće korišteni i poznati probiotički mikroorganizmi uključuju bifidobakterije, laktobacile, laktokoke i enterokoke.

Probiotici se koriste kao pojedinačni sojevi ili u kombinacijama kao tzv. višesojni probiotici. Kombiniraju se različite bakterijske kulture u kojima se međusobno kombiniraju različiti sojevi bakterija.

U okviru različitih rodova, kao npr. kod bifidobakterija, postoje različite vrste kao što je vrsta Bifidobacterium animalis. Unutar različitih vrsta postoje brojni različiti bakterijski sojevi, od kojih svaki ima specifična svojstva.

Visokokvalitetni sojevi bakterija

Svojstva probiotičkih bakterijskih kultura specifična su za soj. Stoga se uz kvalitetne probiotike uvijek navodi točan soj bakterije.

To se može prepoznati po kombinaciji slova i/ili brojeva na kraju naziva bakterije, kao što su: identifikator 'W58' za bakterijski soj Lactococcus lactis W58, koji se pokazao vrlo dobrim u obrani od neželjenih klica u crijevima. Kombinacija slova, npr. 'GG', može se pronaći među ostalim u Lactobacillus rhamnous GG.

Prednosti probiotika u prahu

Kvalitetni probiotici u obliku praha imaju prednost u tome što se bakterijske kulture koje sadrže rehidriraju kada se pomiješaju s vodom i stoga su ponovno metabolički aktivne.

U svom metabolički aktivnom obliku, bakterijske su kulture vrlo otporne na želučanu kiselinu i druge probavne sokove. Ovako naoružane, bakterijske kulture optimalno preživljavaju put kroz želudac u crijeva.

Zašto nije dovoljno jesti jogurt?

Prirodni jogurt je zdrava namirnica koja je oduvijek bila cijenjena ne samo zbog svog okusa.

Međutim, jogurtne kulture koje se tradicionalno koriste za proizvodnju jogurta nisu dovoljne za zaštitu crijevne flore tijekom npr. antibiotske terapije.

I količine upotrijebljenih bakterijskih kultura i odgovarajućih bakterijskih sojeva prvenstveno su odabrani s obzirom na proizvodnju jogurta i stoga nisu posebno usmjereni na potporu crijevne flore.

Po čemu se razlikuju jednosojni i višesojni probiotici?

Jednosojni i višesojni probiotici razlikuju se po svom sastavu; dok jednosojni probiotici sadrže samo bakterijske sojeve jedne vrste, višesojni probiotici se sastoje od bakterijskih sojeva različitih vrsta i često različitih rodova.

Kada je riječ o probioticima, postoji osnovna razlika između jednosojnih i višesojnih probiotika. Koncept probiotika s više vrsta temelji se na načelu da probiotici koji sadrže više sojeva probiotičkih bakterija pokazuju sinergističke učinke. Ovi sinergistički učinci mogu se postići izmjenom određenih metaboličkih proizvoda, kao što su: aminokiseline ili kratkolančane masne kiseline. Na primjer, vrste Lactobacillus acidophilus i Bifidobacterium animalis međusobno potiču rast drugog soja. Na temelju fizioloških uvjeta u crijevima, gdje oko 160 različitih vrsta živi u simbiozi, višesojni probiotik više odgovara prirodnim uvjetima crijevnog ekosustava. Međutim, procjena je li indiciran jendosojni ili višesojni probiotik uvijek treba ovisiti o području primjene i kliničkim podacima.

Studije su uspješno istraživale upotrebu probiotika više vrsta za različite indikacije, uključujući proljev povezan s antibioticima (AAD), atopiju/alergije i infekcije dišnog trakta. No, i ovdje iznimke potvrđuju pravilo, kod nekih bolesti pokazala se učinkovita i prijemjena jednosojnih probiotika, kao što su: Lactobacillus plantarum 299v (LP299V®) u sindromu iritabilnog crijeva. S takvim jednosojnim probioticima, probiotički se učinci postižu upravo kroz svojstva specifična za soj sadržanog soja bakterije.

Što su sinbiotici?

Takozvani sinbiotici su kombinacija prebiotika i probiotika.

Prisutnost prebiotičke komponente, koja služi kao hrana za bakterije, ima za cilj pospješiti preživljavanje i razmnožavanje probiotičkih bakterija. Međutim, važno je osigurati da prebiotička komponenta bude sadržana u dovoljnim količinama (tj. u gramskom rasponu), jer je za prebiotički učinak potrebna određena količina dotične tvari.

Kako bismo mogli fleksibilno prilagoditi količinu i vrstu prebiotika ovisno o individualnim okolnostima, često ima smisla odabrati probiotik i prebiotik pojedinačno te ih zatim pojedinačno kombinirati. Na taj način se mogu postići optimalni učinci i optimalna podnošljivost.

Koja hrana sadrži prirodne probiotike?

1. Jogurt i kefir Fermentirani mliječni proizvodi kao što su jogurt i kefir prirodno sadrže probiotičke bakterijske kulture. Općenito je važno odabrati “prirodnu” verziju, koja nema dodanog šećera. Osim toga, treba napomenuti da tijekom industrijske proizvodnje procesi zagrijavanja mogu dovesti do značajnog smanjenja broja bakterija, to možete izbjeći tako da sami napravite kod kuće.

2. Kiseli kupus Kiseli kupus također može biti dobar izvor probiotika, ali to također treba biti sirov, nepasterizirani kiseli kupus jer bakterije ne mogu preživjeti proces pasterizacije zbog osjetljivosti na toplinu.

3. Miso, kimchi i kombucha Još egzotičnija fermentirana hrana poput miso, kimchi i kombucha mogu biti dobri izvori probiotika i pružiti više raznolikosti na jelovniku.

Koja hrana sadrži prebiotičke sastojke?

1. Artičoke i cikorija Razne biljne namirnice poput artičoka i cikorije, ali i poriluk i luk prirodno sadrže sastojke s prebiotičkim svojstvima.

2. Zob i raž Žitarice poput zobi i raži također prirodno sadrže prebiotičke komponente. Na primjer, prikladni su B. Zobena kaša za povećanje unosa prebiotika.

3. Ohlađeni krumpir Krumpir prirodno sadrži škrob. Kada se krumpir kuha i zatim ohladi, struktura škroba se mijenja tako da postaje ono što je poznato kao otporni škrob, koji ima prebiotička svojstva.

Kako pravilno koristiti svoj probiotik?

Počnite u isto vrijeme

Idealno vrijeme za početak je prvi dan antibiotske terapije. To znači da se crijevna flora može podržati korisnim bakterijama od samog početka i da se može spriječiti proljev.

Idealno vrijeme da počnem uzimati svoj višesojni probiotik

Počnite u isto vrijeme kada i antibiotik.

Duljina uzimanja probiotika

Duljina uzimanja probiotika ovisi o duljini uzimanja antibiotika.

Za antibiotsku terapiju od 1 do 7 dana: 15 dana primjene probiotika.

Za dulje antibiotske terapije ili višestruko uzimanje antibiotika u posljednjih nekoliko mjeseci: upotreba probiotika najmanje 30 dana.

2 sata razmaka od antibiotika

Kako bi se osiguralo da bakterijske kulture dospiju u crijevo neoštećene, potrebno je održavati razmak od najmanje 2 sata od antibiotika.

15 minuta prije obroka

Kako bi probiotici brzo prošli kroz kiseli želudac i ušli u crijeva, uvijek ih treba uzimati na prazan želudac.

Možete početi jesti 15 minuta nakon uzimanja probiotika. Međutim, jesti nakon uzimanja probiotika nije apsolutno potrebno.

Dobro je znati.

Kombinacija probiotika i prebiotika kao dio prehrane koja brine o crijevima optimalna je podrška zdravom crijevnom ekosustavu.

Preuzeto sa: https://nutrimmun.de/anwendungsbereiche/darmpflege/probiotika-und-praebiotika/